Pjesma koju se ne usuđujem napisati

Pjesma koju se ne usuđujem napisati ima dvadeset godina i savršene zube. Netko mi je rekao da rat završava zaboravom i to mi je skrenulo pažnju na mjesečinu izgubljenu u granju i nisam uspio otvoriti dušu pjesme. Riječi su me napustile i ostavile nagog, zgrčenog i znojnog na madracu ljetnog popodneva dok sam pokušavao uvjeriti sebe da trebam živjeti na nekom otoku. Trebao bih barem istetovirati neku poruku na savršenoj koži pjesme koja mi izmiče. Moram je zapisati,