Gospava me nije pitala za ime

U moj stan, u centru Doboja, u kome sam, bez supruge i sinova, danima usamljen čamio, upali su do zuba naoružani policajci. Odmah s vrata, bahato i grubo, naredili su mi da se obučem, napustim prostorije, siđem na ulicu i da… ''ništa ne pitaj, jer bi ti moglo biti posljednje''. Bili su mi nepoznati, nisu, dakle, bili domaći. Pomirio sam se sa sudbinom, uvjeren da se u svoj stan nikada više neću vratiti. Zajedno sa ostalim građanima, bio sam strpan u stari kamion,