Česlav Miloš: Pravilo

Samo bez ispovijesti. Vlastiti život Previše mi je dodijao da bih našao olakšanje Pričajući o njemu. I razumjeli bi me Nesretnici, a koliko je njih! što po gradskim ulicama Tumaraju, polutrijezni ili pijani, Bolesni od gubavog sjećanja i grijeha postojanja. Pa onda, što me koči? Sram, Da moja briga nije dovoljno živopisna? Ili inat? Odveć su moderne žalopojke, Nesretno djetinjstvo, uvrijeđenost, i tako dalje. Čak i kad bih dozreo do jobovske pritužbe, Bolje je