Ana Ahmatova: Epilog

1. Naučila sam kako lica padaju, Kako teror može pobjeći iz poniženih očiju, Kako patnja može progristi zlobne stranice Od duguljastih tragova na obrazima Znam kako može tamna ili sivoplava dlaka kose Najednom postati bijela. Naučila sam da prepoznam Blijedi osmjeh na usnama. Potresni strah u praznom smijehu. Zato se ne molim za sebe Već za sve vas koji ste stajali uz mene Na užasnoj zimi i uzvreloj vrućini jula Pod nedostižnim, potpuno slijepim crvenim zidom. 2.