Stolica

Pamučni oblaci procvjetalih trešanja, zatim tamnozeleni brkovi ovješenih grana tustih smreka i na kraju ugašen grimiz još neprolistalih bukava – sve je to ispunjavalo okvir slike dok je, sjedeći na stolici usred livade, promatrao šumu. Obožavao je to. – Ako misliš deset godina unaprijed, posadi stablo. Čovjek je stablu tek do pojasa – običavao je govoriti njegov djed. S desne strane živa susjedova međa od obrezanih gusto zasađenih jela, a slijeva redovi poslaganih