Bolni "amarkord": Roman Milana Belegišanina "Čovečuljak u krošnji"

U krošnji trešnje, na koju ga je oteralo gađenje prema ribljem ulju, dečak prvi put sreće Luku, izmišljenog druga, dvojnika, podršku, prvog i jedinog prijatelja. Lukino postojanje ne dovodi u sumnju ni odrasli pripovedač, on jednostavno kaže: "Luku sam odavno prestao da viđam." Poput prefinjene, tanano iskovane šarke, Luka objedinjuje pripovedačevu davnu prošlost i njegovu sadašnjost, simbolizujući i kreativne i destruktivne potencijale detinjstva kao suštinskog