Pablo Neruda: Kuća

Kuća ujutro s nejasnom istinom ponjava i perja i početak dana bez smjera, lutajuća kao uboga lađa, između horizonata, reda i snova. Stvari kao da žele ostaviti tragove, privrženost bez cilja, hladna naslijeđa, papiri skrivaju zgužvane vokale i htjelo bi vino u boci slijediti svoje juče. Gospodarice, prolaziš dršćući kao pćela, dirajući područja izgubljena u sjeni, osvajajući svjetlo svojom bijelom snagom. I tada se ponovo podiže svjetlost: stvari se pokoravaju