Makovi

Godina bješe u znaku maka: zemlja ih je naša bila prepuna dok maj je izgarao u jun a ja se vraćao - slatkoći tamnog vina od kojeg se opih. Od dudovih oblačja, preko žitarica i trava sve uzrijevalo je, u prigodnoj vrućini, u tromoj pospanosti što prostirala se diljem zelenoga svemira. Pola života mi prođe dok ne vidjeh odrasle sinove kako kreću na put sami i nestaju iz očinja vida, ponad zatvora lastavičji let trošio se u sjanju olujne večeri, ali je bol ljudski