Zašto država ne štiti ćirilicu: Srpski jezik u uslovima digrafije
Večernje novosti 20.07.2021 | Rajna Dragićević, profesorka

Foto privatna arhiva U enciklopedijama i naučnim radovima na stranim jezicima u kojima se obrađuje digrafija ili grafički bilingvizam (istovremena upotreba dva pisma), kao jedini primer navodi se situacija u srpskom jeziku, za koju se ističe da je unikalna i tipična.
Iako i u nekim drugim svetskim jezicima postoji digrafija, ona ima posebnosti i upotrebnih ograničenja, na primer, u japanskom jeziku. Nažalost, pokazalo se da se strani naučnici više nego srpski bave pitanjem razvoja sposobnosti čitanja u uslovima digrafije u okviru istog (srpskog) jezika. Veliki izazov za razvojne psihologe i neurologe jeste da ustanove prirodu kognitivnih procesa koji prate usvajanje čitanja i pisanja jednog pisma (kod mnogih naroda) u odnosu na