Iz bijede neznanja i bijede siromaštva raste porobljenost i poniženje

Neko bi rekao “zla sudbina” ali za nesreću sam sretno rođen – kao negacija prigušena primalnim krikom čije postojanje vrišti kroz neuroze „ličnog ja“. Koje kad-tad daje krik porobljenosti! Ali to što zoveš upomoć bije loš glas, pa te je svijet ubijedio da je biti normalan ustvari ne biti ti. Uspješno ti je otrgnuto osjećanje ljudskosti, jer kome treba osjećajnost i empatija da bi se zavelo promiskutetno društvo današnjice, ta zavodljiva konstrukcija moralne