Traktat o onome što ne mogu imenovati

Biram nju. Samo nju i nikoga više. Tebe! Diram ju svime što nije stvarno, a ipak jeste - svime što živi, bubri, rasplamsava se i iščezava dok mi se oči pune suzama. Klicanje u znak pozdrava. Opetovan susret. Sudar zaželjenih. Lice otvoreno prema drugome. Goloća nas koji titramo kao jezero na mjesečini. Zalasci i izlasci. Ti! Utiskivanje materije na grudi povanjštene duše. Ne priliči li jezik koji puštam i kojim otpuštam ono njemu daleko i nedostupno melodiji