I tako sam te danas napokon počistio iz stana

KENTAURU Reci, da li ćeš doći i leći opet pored mene, mek kao mahovina; lomiti prste bijele poput slonovače utopljen u vlastite nemire? Ovdje ti je možda vjetar preblag, ili se kočija nedovoljno ljulja, ipak bilo bi lijepo da ostaneš. Jer kad odeš predugo te nema, a od čekanja se zazidam u dane i odviše tratim noći na gramofon i djetinje sanjarim o nama kako pijemo čaj i igramo dame na obali rijeke Jangce. Iz prve zbirke, Priručnik za levitiranje (Stolac: Slovo