Emanet šehida

Rastu, smiju se i mršte Na sve strane okom pršte – Meridijani im tijesni Veseli su i kad su bijesni. Hodaju trkom i mahaju ruke I kada šute čuješ im zvuke, Otisnu se u neke svoje luke Bivaju mornari i kapetani kuke. I sva djeca pravo imaju Da rastu u očevom zagrljaju Pa imali od zločina zločin veći – Nekom djetetu to sasjeći! Dok stoje pred babin tabut Da ga isprate na posljednji put, Nevino drhte kao vrbov prut Pogled im nije ni grčan ni ljut. Iz njih izbija ponos