Koliba od pepela

Nismo imali kuću kao ostali, u sigurnom podnožju brda. Prekasno sam se setio jedne kuće od zvonkog stakla sa ljiljanima i lokvanjima kao čuvarima. Uvek smo morali dalje da lutamo kroz sneg, koji nije bio ni šećer ni so, duž okruglih kupa meseca Dozivala si svoje ptice zaštitnice što su letele visoko ka grobovima Afrike. Zavojite je okuke imao put zaborava i usput nijedan izbledeli cvet Oko ponoći sam pronašao kolibu od pepela. Čuo se smeh iz čeljusti kurjaka –