Ranije smo se svađali

Ranije smo se svađali, ne iz milosti prema primirju koje će poslije doći. Sad se ne svađamo- znači i ne mirimo se. I žalimo zbog toga, ali bez ikakve smo moći. Želeći sve češće i češće i češće ponavljanje sumnji i muka, mi ispuštamo neke riječi kao čaše iz namjerno olabavljenih ruku. Ali ni tuga ni suze ni saučešće- tek voda iz tih parčadi se cijedi. Što je razbijeno slučajno- to vodi do sreće. Što je namjerno slomljeno- to nikom ne vrijedi. *Objavljeno na portalu