Oskar Davičo: Ljubav

Da li si, sestro, rasla na livadi s vetrom koji se mlad zamrsi u cveće pa ti je lice kao da ga gladi krilom senke leptir što u snu proleće. Da li si, sestro, rasla kraj žala pa su ti oči šumne kao more, pa su ti dojke kao dva vala što se igranja ne umore. Ili si došla iz toplih ruda, iz bakarnih žila, iz tamne lave pa ti je glas tunel pun čuda a suza tela, nemir poplave. Ili si rasla međ peskom zlata, na dnu reke, u korenju vode pa su ti ruke oko mog vrata, dva