Trokut

I. Priznajem, nikada nisam voljela njegovu majku. Na početku me ispunjavala jezom, poslije gađenjem. Onako krupna, sa salom koje se zibalo na sve strane, podsjećala me na pljesnivu spužvu otežalu od silne vode. Glas joj je bio kreštav, uvijek za pola oktave previsok, a najgori su bili izljevi histeričnog smijeha u koji bi bez ikakvog upozorenja zapadala. Tad bi se i njene ogromne dojke tresle zajedno s njome, a meni se činilo da se preobrazuje u neku od vodoriga