Silvija Plat: Dva pogleda na mrtvaca

U dan kad je posjetila sobu za seciranje, Četiri čovjeka izložena, crna ko ćurka izgorena, Već upola mlohavi bjehu. Ocatni zadah Badnjeva smrti prijanjao je već za njih. Momci u bijelim mantilima latiše se posla tada. Glava ovog leša je već bila urušena, I pogled jedva išta da razabrati može U tom kršu ploča lobanje i stare kože. Tek žućkasti komad vlakna držao je sve to skupa. U teglama mlitaju i bljeskaju se bebe, a nos im pužast. Ko napuklu stvar iz porodičnog