Budnica za Igora

ovdje gdje s granja vijore samo progorene kuhinjske krpe i crne poderane najlonke gdje samuju kućanski aparati s bljuvotinom šarafa ispod sebe tu ni nagorjeli kukci ne plaze po vratovima ni počupani nokti ne grebu zidove niti oglodane palčane kosti autostopiraju niti iscufane noćne kape hodaju u snu. samo se naše udebljane oči sve više cakle i vrte u ovom odustalom svijetu, zakrčenom od naslaga naglo izraslih buljavih snajpera. pobjegnimo iz ove zemlje na plantaže