Čekanje u trnju

čitavog sam dana čekao da padne tama čitave sam se noći bojao mraka nijedna me misao nije smirila noć je bila gluha i pusta kao da sam u sanduku okovan šutnjom prekriven neizrečenim rečenicama zakopan ispod neizgovorenih pitanja čitavog sam dana čekao da padne tama čitave sam noći čekao da se razdani čekao sam polegnut i savijen kao cvijet kome se samo trnje vidi stojim ispred zore krvavih očiju s izgrebanim prstima na mirnim dlanovima povući ću prvi