Sredina zime

Godina srdito trne. I mali dani Rasejani su zimom, k’o kolibe. I noći bez svetlucanja, bez sati, I sivih jutra neizvesne slike. Dani leta, jeseni, sve to prođe, Smeđa se smrt dokopa svakog ploda. I druge hladne zvezde su u tami, Što ne videsmo pre, sa krova broda. Besputan svaki život. Zamršene Sve staze. I niko ne zna gde se Nalazi kraj. A ko nekoga traži, Vidi ga nemog: prazne ruke trese. *Preveo Ivan V. Lalić