Tjeskoba i gorčina šutnje – otkako pišem, manje se grizem za jezik

Maštala sam i u najluđim snovima zanosila se da bih mogla jednog dana postati arheologinja, nogometašica, šefica kuhinje u vlastitom restoranu, vrtlarica, operna pjevačica, cvjećarka, radnica u azilu za napuštene mačke i pse, tattoo majstorica, policajka, ornitologinja, majstorica za parfeme poput Sophie Grojsman… Samo nikada nisam sjela i u sebi rekla: Ti ćeš biti književnica. Danas mi to, naravno, ima smisla. Jer sam svjesna da je pisanje izabralo mene. Da je ono