milujem sestrama kosu.

petak je, penjemo se prema križnom putu. petak je, Vela je Gospa, selo se prazni mašemo sretno sjetne, plačljive. ostali su domaći, ostale su stare dosade poput vreća s trulim krumpirom koji klije svoje bijele glave. dugo smo ju skrivale vezale joj oči pjevale joj a sada klizi niz sestrine kose, niz bujicu vlasi zaposjeda naše priče sišući toplo ljeta poput pijavice. da, otišli su. I moje propupale grudi s njima I masnica na vratu Obećanja utkana u koru Sirova