Neizbrisive mrlje na licu čovečanstva

Nikada neće mirnu budućnosti iskupiti patnje onog osmogodišnjeg ili devetogodišnjeg Jevrejčića iz Francuske koji je, pre nego što će izdahnuti od gladi u logoru smrti Aušvic, izvlačeći iz džepa svog pocepanog kaputića komad sasušenog kolača, sa suzama u očima pitao: ,,Kad će stići moja mama? Sačuvao sam za nju ovaj komad kolača…’’ Nikada, niko. To ostaju neizbrisive mrlje na licu čovečanstva, svedočanstvo njegove promašenosti, njegove neuspelosti. *Iz "Jedan vid