Nije vjetar to što me vija gradom

Pričinu nježni, riteru besprijekorni, ko li te prizva meni, životu moje mladosti. U magli nad brijegom, stojiš, rizom ogrnut snježnom. Nije vjetar to što me vija gradom, nego mi i treće ovo veče vrag prilazi kradom. Plavook – moj – je urok snježni taj pjesnik. Snježni labud, pred noge mi perje stere posvud, Leti perje i polagano roni u snijeg. Tako za perjem idem ka vratima iza kojih je – smrt. On mi poje za plavim prozorima on mi pjeva udaljenim praporcima. Dugim