Marina Cvetajeva: Kao božanski pravednik

Ti odlaziš kamo sunce zapada, i gledaš luč svjetlosti večernje, Ti odlaziš do sunčeva zahoda, a mećava trag ti zameće. Mimo okana mojih – bestrasan prolaziš snjegove potišten, kao božanski pravednik prekrasan, tiho si svjetilo moje duše. Ja na dušu tvoju – nisam pohlepna! Neurušiva tvoja je staza. U ruku izblijedjelu od cjelivanja, zabiti neću svojega čavla. I ime ti neću kliknuti, niti ću ruke ispružiti. Voskovitom, svetom liku, tek ću se izdaleka pokloniti. I