Vesna Parun: Za sve su kriva djetinjstva naša

Izrasli smo sami kao biljke. I sada smo postali istraživači Zapuštenih predjela mašte Nenavikli na poslušnost zlu. Iznikli smo pokraj drumova I s nama rastao je strah naš Od divljih kopita koja će nas pregaziti I od kamena međašnih koji će razdvojiti Našu mladost. Nitko od nas nema dvije cijele ruke. Dva netaknuta oka. I srce U kojem se nije zaustavio jauk. Svijet je u nas ulazio neskladno I ranjavao naša čela Zveketom svojih ubojitih istina I bukom zvijezda