Maya Angelou: Usamljena

Ležim, razmišljam sinoć kako duši svojoj da nađem dom gdje te voda ne užedni a vekna hljeba nije kamena Jednu sam stvar smislila i ne vjerujem da sam u krivu kako niko, ali baš niko, ovdje ne može opstati sam. Sam, posve sam niko, ali baš niko ne može ovdje opstati sam. Postoje tako neki bogataši sa novcima koje ne mogu da koriste čije žene trče uokolo poput ženskih aveti a djeca im pjevaju bluz imaju skupe doktore koji liječe njihova srca od kamena Ali niko, ne,