Marko Tomaš: Vješala

Nije ovo nikakav kraj. Samo otvaranje krajolika neminovnosti. Nijedna pjesma nije koristan izum. Ništa vrijedno rata i smrti. Možda tek poljupca. Toplog. Kojeg se nikad ne zaboravlja. Treba pisati o kiši onako kako ona pada. To je jedino pošteno. Treba pisati o poljupcu onako kako se usne primiču. Kad napišem ljubav hoću da svatko zna što to znači. Ja sam noć u noći, tama u tami. Nutrina u nutrini. Maskiran, neotkriven, odvratan poput heroinske mučnine. Nisam lud,