Maksim Gorki: Pjesma o burevjesniku

Nad bijelom pučinom mora, gle! oblake vjetar skuplja. Izmed oblaka i mora gordo lebdi vjesnik bure; nalik je na crnu munju. Sad dotiče krilom vale, sad se diže u oblake. Klikće on, i čuju radost oblaci u glasu ptice. Njegov kliktaj — žudi buru! Snagu gnjeva, plamen strasti, silnu vjeru u pobjedu — to oblaci u njem čuju. Galebi pred burom stenju, vrpolje se ponad mora; na njegovo dno su spremni sakriti svoj strah od bure. I kokoške morske stenju. Kokoškama nije dano