Alen Brlek: Jedna ljubavna

Tijedan pošumljavao sam te zaboravom, glas po glas donosio ti rječnik motike. Pošumljavao sam te vatrom, učio kako se kamen pretvara u mekoću, kako bol kojoj nas dodaš može postati pokret zgloba kojim se obris prinosi svjetlu i postaje smrt sjene. Pošumljavao sam te strpljenjem kvasa, pupanjem smokve, neumornim rukama majke. * Rekla si nježnost je nož, u ruke mi spustila jutro. *Objavljeno na portalu Strane