Bekim Sejranović: 31. januara, Oslo

Razmišljam da mu pošaljem ulomak dnevnika koji zadnjih nekoliko dana pokušavam pisati. I koji ću objaviti kad ostarim, kad više nikom ne bude bitno to o čemu sam pisao, kad većina ljudi koja se tu spominje pomre, ili kad i ja već budem prah razasut po Savi, Jadranskom moru, ili tek običan leš u raspadanju zakopan na nekom bezimenom groblju. Kroz zamazana prozorska stakla gledam kako se snijeg lagano spušta na zemlju. S vremena na vrijeme zapuše snažan vjetar pa