Silvija Plat: Jutarnja pjesma

Ljubav te navi kao raskošan zlatni sat, Babica te pljesnu po tabanima, i tvoj goli krik Svrsta se među elemente. Naših glasova eho uveličava tvoj dolazak. Nova statua. U promajnom muzeju, tvoja golotinja Baca sjenku na našu sigurnost. Stojimo okolo bezizražajno kao zidovi. Nisam ti majka više Nego oblak što čisti zrcalo da odrazi vlastito sporo Brisanje pod rukom vjetra. Svunoć tvoj leptir-dah Treperi u blijedoj rumeni ruža. Budim se da bih čula: Daleko more kreće