Marina Cvetajeva: Dok se ruke prazne premeću

Mišljahu za nj – čovjek! I u smrt ga otpraviše. On sad preminu navijek. – Mrtvog anđela oplačite. On u sutonu je danjem, opjevao krasotu večernju. Tri voštana ognja, trepere u prijetvoru. Iđoše od njega zrake – žarke strune po snijegu, tri voskove svijeće – Suncu da li! Luciferu! O, pogledajte kako su mu očni kapci zapali u tamu! O, pogledajte kako su krila njegova u lomu. Crni čti čtec, dok se ruke prazne premeću... – mrtav leži pojac, praznujući o uskrsu. 6. maj