Marko Tomaš: Nekada smo bučno sanjali

Nekada smo bučno sanjali u pozadini se valjala glazba koja nadima grudni koš studirali smo zaboravljanje krvi. Nekada smo sanjali široke avenije svjetskih metropola poznavali smo puno ljudi žene su bile prelijepe i nedostižne znali smo ih nasmijati. Nekada smo sanjali osmijeh nam nije silazio s lica zapisivali smo zavjete i dugo birali odjeću za izlazak. Nekada smo sanjali gubili razum zbog golih ramena u džepove trpali kineske kolačiće sreće silazili na rijeku u