Ja tražim prave ljude

Ni na kakve heroje ne mislim, već pre na One jače i bolje od mene, Koji ne čekaju ni znaka, ni trena Duž puteva u dane maglene. Koji su navikli, kao ja na prasak, Svakim nervom i mišićem svojim, Koji nisu fitilj za dinamit, No vatra što uz fitilj puzi, dim. Sred drveća, zveri i ljudi. Na zemlji, na putu prema nebu Ne treba niko da me vodi Sve što znam, znam po sebi. S mladenačkim žarom, kao nožem, Počeh da merim život i ljude: Preteže onaj sa tvrdim čelikom –