Margaret Atvud: Noćna pjesma

Nemaš se čega bojati, to je samo vjetar, što mijenja smjer na istok, to je samo tvoj otac - grom i tvoja majka - kiša. U ovoj zemlji vode sa mjesecom bež boje i vlažnim kao gljiva sa potopljenim panjevima i dugim pticama što plivaju, gdje mahovina raste na svim stranama drveća, gdje tvoja sjenka nije tvoja već tvoj odraz, roditelji tvoji istinski nestaju kad ti zavjesa zatvori vrata. Mi smo oni drugi, oni što su ispod jezera, i koji ćutke stoje kraj tvog kreveta sa