Vitomir Vito Nikolić: Jednog dana

Jednog dana, kada nas ne bude na ovome bijelom svijetu, s ljudskom čežnjom pomenuće ljude neki vjetar drugom nekom vjetru. Čitav svijet, bezljudan i nijem, sjetiće se ljudi nekadašnjih, i onako uzaludno lijep zažaliće za očima našim. Poželjeće ljudsku riječ glasnu, parče srca grlom otrgnuto, da razbije tišinu opasnu i vrijeme sporo i besputno. A odnekud, iz tišine trave, ko bogovi molitvom dozvani, ponovo će ljudi da se jave i osmisle svijet uspavani. I opet će