Nismo razdvojeni

S proljetnim smokvama polako shvaćam navješćivanje svjetla nad pučinom otkrivajući prsa s košuljom pucam po svim šavovima invalidnih iluzija poput bezglasnog zrenja koje će u kasnu jesen na odlasku prešutjeti smrt naših glasova strpljivim truljenjem plodova bez sezonske slatkoće zimi smo posve bezbrižni na dva udaljena otoka nisu nam usta razdvojena naš jezik je voda.