Rasanjeni jutarnjom kavom

Prije izlaska na ulicu nazirem sitne pukotine u ostarjelom humanitarnom zanosu. One se šire od usta do usta poput zaraze umjetnih osmijeha sve ih je rasanila jutarnja kava. Stidljiv, pod lišće masline neuspješno skrivam nepokorivu bolest. Poput srčanog zalaska sunca maslina pocrveni od korijenja do krošnje. Natopim vatu špiritom i s ekrana uporno čistim sve ružne pjege usamljenika koje ne mogu ukloniti s diska.