Igor Borozan: Konac osamdesetih

Gluho je poslijepodne, konac osamdesetih Sve što se kreće, zaleglo u rijeku, bazen, zamračen stan U svojoj sam sobi, zavaljen čitam kaubojski roman Na požutjelim stranicama, poneka sasušena špica paradajza Neko je, prije mene, uz salatu prolazio istim tekstom, istom pustinjom kroz Nevadu Čujem, kako kanjonom između zgrada ravnomjerno odzvanja: teeeng teeeng teeeng Pitam se, ko to od dječurlije, danas nije otišao na kupanje Ko se dočepao nove gumene lopte i upravo