Vitomir Vito Nikolić: Obezdrumljenost

Zanoćila noć u meni, motre na me crne straže, lik nečiji skamenjeni gleda u me preneražen. Nad ugarkom mjesečevim ludo drvo zapomaže, neki grkljan presječeni hoće ime da mi kaže. Treba nekud pobjeć s licem ispred ove strašne jave, ne u šake - zlokobnice zakukaće oko glave. Sve su skitnje odskitane, umor pao na drum dugi. Što me tako gledaš, dane, kao da sam neko drugi.