Antun Branko Šimić: Povratak

Ti ne slutiš moj povratak i moju blizinu U noći kad šumi u tvom uhu tiha mjesečina znaj; ne korača mjesečina oko tvoje kuće. Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu. Kad koračajući cestom mrtvo svijetlo podne staneš preplašena krikom čudne ptice znaj: to krik je moga srca s blizih obala. I kad kroz suton vidiš crnu sjenku što se miče s onu stranu mrke mirne vode znaj: ja koračam uspravan i svečan kao pored tebe.