Marko Tomaš: MU

Naše su samoće vidjele i bolje dane. Drugim su ulicama hodale. Teturale su naše sjene trgovima europskih metropola ali nigdje takve samoće, tako poznate, tople i prisne, samoće od koje se umire nigdje nema osim na ulicama našeg izgubljenog grada. Nigdje te nisam i nigdje neću tako voljeti. U stranim smo gradovima i mi stranci, nema poznatih mirisa kojima se hrane samoća i strah od starosti. Nigdje drugdje ne stare poznata lica i nemamo koga ispraćati. Samo smo