Bilbova pjesma

Eto, kraj vatre sjedim i snatrim o svemu što jednoć znadoh, od livadnog cvijeća i leta leptira u ljeta što minuše kradom; Do pauka niti, požutjelog lišća, kad jesen se zgleda u rosi, s maglenim jutrom i suncem od srebra i vjetrom u mojoj kosi. Eto, kraj vatre sjedim i snatrim kakav će svijet biti sutra, kad zima bez proljeća dođe kojem neću dočekat jutra. Oh, kakvih je stvari na ovome svijetu, što nisam ih zagledo listom: jer ni gaj svaki ni potok hitri ne krasi se