Natpis za grobište

Jošte nisam mrtav, samo prestadoh biti ljudskim bićem, sa sebe strgoh podrugljive oholosti i nemoći, ali ne poput muškarca što svlači se ne bi li legao u krevet, već kao atleta koji se skida pred trku. Zatajni koloplet živaca, koji me činio mjeračem, izvjesnih maštarija, zvanih dobro i zlo; zbog kojih susprezah se od boli, i razvlačih u zadovoljštini; i koji nehajno bješe podešen poput maloga elektroskopa: sad je nestao, istina je. (Ne nedostaje mi, nikad, ustreba