Šaban Šarenkapić: Sasma lično

Sjedim u bolničkom sobiku Uz staroga prijatelja I sina mu Mislim Da priželjkuju isto – Ja ne znam šta je crnje: Biti otac što se Ne opire Ili sin koji bi Umjesto roditelja Da ispusti dušu a ne može O slava Smrtima koje Posjete nas kad niko ne vidi