Česlav Miloš: A ipak knjige

A knjige će ipak ostati na policama, odvojena bića, Jednom stvorena, još mokra Poput lješnjaka zablistalih pod drvom u jesen, I dodirivane, otvorene, počele živjeti Unatoč vatrama na horizontu, dvorcima raznesenim, Plemenima u pokretu, planetima u kretanju. «Mi jesmo,» one govore, Čak i kada im istrgnu stranice, ili im plamen oliže slova. Toliko izdržljivije Nego što smo to mi, čija krhka toplina Hladi se u sjećanju, rasprši se, nestaje. Zamišljam zemlju kada mene