Ratovi prave novce, u ratu žrtvuješ ovce

Moj djeda se zvao Vukola, zaklan je zelen k’o rukola kraj onih limskih obala sa dvadeset osam godina, — ja nikada nisam probala da u tu rijeku uskočim, da u njoj išta preplivam da ikad u njoj prebivam, to bješe rijeka zlobnica, to bješe rijeka grobnica, i s njome ode Vukola, moj djeda nikad upoznat. Ponekad ipak navrati da mi svoj nauk uputi, k’o oni jaki jablani da me od patnje zakloni, da me spasi od uroka i sudbe i njenih uzroka, da mi o ljudima objasni zašto su