Sergej Jesenjin: Pjesnik

Blijed je. Smišlja svoj strašni put. U duši lebde priviđenja. Zamahom kobi smrskana grud, obrazi usahli od bdenja. Na čelu bore ispaštanja, kosa mu se pramenjem linja. No čar njegovih maštanja u jasnim slikama tinja. Sjedi u tamnom potkrovlju, plamičci svijeće tamu more. Pero veze sebi na volju, vodi s njim tajne razgovore. On piše pjesmu, svoju muku, dira srcem prošlosti zublju. A tu buku, svog srca buku, odnjet će već sutra za rublju.